Marijan Klarica, prof. dr. sc.
Životopis:
Marijan Klarica rođen 1960. u Benkovcu. Osnovnu i srednju školu završio je u Sinju. Dipomu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu stekao je 1984., magistrirao je 1988., doktorirao 1992. te od 1994. do 1995. bio na postdoktorskom usavršavanju u Synthelabo Recherche, Paris. Od 1987. do 1988. stručni je suradnik u Zavodu za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, od 1988. do 1992. znanstveni asistent, od 1992. do 1996. viši znanstveni asistent, od 1996. do 2002. docent, a od 2002. izvanredni je profesor farmakologije.
Od 1998. do danas ravnatelj je Centra za kliničku primjenu neuroznanosti.
Područja su mu znanstvenih istraživanja: patofiziologija cerebrospinalnog likvora, intrakranijskog tlaka i hidrocefalusa; mehanizam djelovanja lijekova za sniženje intrakranijskog tlaka; farmakologija NMDA receptora. Objavio je 29 znanstvenih i stručnih radova (12 u CC; više od 70 citata). Sudjelovao na više od 20 znanstvenih skupova (domaći i međunarodni). Bio član organizacijskog odbora 12 domaćih znanstvenih skupova. Više od 18 godina drži nastavu iz farmakologije za studente medicine u Zagrebu, Splitu, Osijeku te pet godina na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Od 1990. do 1998. koordinator je nastave iz farmakologije za područni studij u Osijeku. Također izvodi nastavu za postdiplomande iz neurologije, farmakologije i znanstvenog poslijediplomskog studija Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Voditelj je četiri poslijediplomska kolegija.
Autor je više poglavlja u udžbenicima iz farmakologije i temeljnih neuroznanosti. Bio mentor pri izradi jedne disertacije i četiri magistarska rada.
Popis znanstvenih publiciranih radova nastavnika u posljednjih 5 godina:
Red. br. Naziv
1. Vladić, A. i dr. (2000). Homeostatic role of the active transport in elimination of [3H] benzylpenicillin out of the cerebrospinal fluid system. Life Sciences. 67 (19), 2375-2385.
2. Orešković, D., Klarica, M., Vukić, M. (2001). Does the secretion and circulation of the cerebrospinal fluid really exist?. Medical Hypotheses. 56 (5), 622-624.
3. Zmajević, M. i dr. (2002). Elimination of phenolsulfonphthalein from the cerebrospinal fluid via capillaries in central nervous system by active transport. Neuroscience Letters. 321, 123-125.
4. Orešković, D., Klarica, M., Vukić, M. (2001). The formation and circulation of cerebrospinal fluid inside the cat brain ventricles: a fact or an illusion. Neuroscience Letters. 327, 103-106.
5. Orešković, D. i dr. (2003). Evaluation of ventriculo-cisternal perfusion model as a method to study cerebrospinal fluid formation. Croatian Medical Journal. 44 (2), 161-164.
Znanstveni radovi koji nastavnika kvalificiraju za izvođenje nastave:
Red. br. Naziv
1. Strikić, N. i dr. (1994). Effect of active transport on distribution and concentration gradients of 3H-benzylpenicillin in the cerebrospinal fluid. Neuroscience Letters. 169, 159-162.
2. Klarica, M., Fage, D., Carter, C. (1996). The pharmacology of N-methyl-D-aspartate-evoked 3H noradrenaline release in adult rat spinal cord. Eur J Pharm. 308, 135-144.
3. Nankai, M. i dr. (1996). Evidence for native NMDA receptor subtype pharmacology as revealed by differential effects on the NMDA-evoked release of striatal neuromodulators: eliprodil, ifenprodil, and other native NMDA receptor subtype selective compounds. Neurochem Int . 29 (5), 529-542.
4. Nankai, M. i dr. (1998). The pharmacology of native N-methyl-D-aspartate receptor subtypes: different receptors control the release of different striatal and spinal transmitters. Progress in Neuropsychopharmacology and Biological Psychiatry. 22, 35-64.
5. Vladić, A. i dr. (2000). Homeostatic role of the active transport in elimination of [3H] benzylpenicillin out of the cerebrospinal fluid system. Life Sciences. 67 (19), 2375-2385.
6. Zmajević, M. i dr. (2002). Elimination of phenolsulfonphthalein from the cerebrospinal fluid via capillaries in central nervous system by active transport. Neuroscience Letters. 321, 123-125.
|